Šta je novo?

Prestonice regiona

[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=429225#p429225:1iudyx1t je napisao(la):
vranac » 22 Jan 2017 02:03 am[/url]":1iudyx1t]
[url=http://beobuild.rs/forum/viewtopic.php?p=424714#p424714:1iudyx1t je napisao(la):
zexland » 24 Dec 2016 03:26 am[/url]":1iudyx1t]
Zagreb je austrijska gospodjica koja zna itekako da napravi turisticki bum, dok je sa druge strane Beograd jos uvek poprilicno neuredjena metropola koji nazalost ne koristi ni 30% svog fantasticnog potencijala. Treba uciti od svih.

Kojih su to 70% potencijala koje Beograd može da aktivira a da se ne radi o nekakvim ulaganjima od više stotina miliona evra?

Što se tiče Zagreba on ima lep ali mali centar, ali i kod njih odmah blizu samog centra, čim se ode južno od pruge ima potpuno divlih naselja...

Naravno nema takvih stvari kao što su Altina, Borča, Kaluđerica... tako nešto je retko za Evropu uopšte.

Kada se uporedi sa jednom Budimpeštom koja je prilično blizu tek se onda vidi koliko je Beograd jadan grad po pitanju nekakve turističke ponude i sada i svojih potencijala u budućnosti koje će protraćiti promašenim projektima kao što je Beograd na vodi...
Нису потребни милиони авиони. Ми сада имамо доста јаку блокаду на долазак и останак странаца. Ево неких детаља:
- У околним земљама и у Европи су годинама све најгоре причали о Србији, до те мере да су код људи створене фикс идеје да никада неће крочити у Србију. Ја имам рођака по трећем колену, Мађара из Мађарске, који тако размишља. На једном семинару 2011. био млади Немац, коме су родитељи бранили да иде у Србију, јер ће бити "везан за дрво и опљачкан". Он отишао против њихове воље. и одушевио се. Рецимо, у Словенији, дан данас после 27. година имамо прославу инсцениране пометње назване "рат за независност". Дакле у 10-тодневној пометњи страдало је 10 Словенаца и 50 глинених голубова, клинаца на служењу војног рока. Једини уз од капитулације 1999. независно Косово од целе некадашње СФРЈ нису никада имали преиспитивање историје, али последично, први пут у историји су створена лоша осећања према Србима. Додуше, и даље блаже него према Хрватима, Аустријанцима и Италијанима, где у коначној рачуници оде много више туриста.
- Туристичка организација форсира Кнез Михајлово, Скадарлија, Страхињића Бана, иако то није ни 5% понуде Београда. За остало морају тражити алтернативне начине. Али остало је лоше логистички подржано. Рецимо, хоће група Аустријанаца на Авалу из хостела у центру Београда. Оду на Трошарину, оду у неки аутобус са потеза 400, погубе се начисто, не виде Авалу и изгубе дан. За странце је најпогоднији директан превоз, колико толико се могу оријентисати на трамвај и тролејбус, али даље... Врло мало би фалило да се оријентишу и на железнице, само уз тек нешто више и боље инфо-графике.
- Капије Београда нису туристички "хабови", односно чворишта. Класичан изглед станице је на свој начин атрактиван, али то мора бити чисто, заменити скретнице да нема килављења, испред саме станице организовати почетну станицу за туристичке минибус туре са профи водичима, другачији и много богатији начин приказивања информација, и на крају, представљање туристичке понуде целе Србије!
- Маркетинг: Порадити мало на маркетингу у иностранству. За то не треба 100 милиона евра.
- Додатно образовање туристичких и угоститељских радника, нарочито језици.
- Поигравање са међународним линијама: Ево, до 8.12.2012. је постојало 4 пара полазака за Загреб, на у инфраструктурном смислу најбољем прилазу Србији, а од тада 1-2 пара полазака. Тада је и за БиХ прекинута веза. Укинута директна веза за Букурешт, за Софију било само децембар 2015-децембар 2016 два пара полазака, а сада се путује са 3 преседања. За Скопље и Солун, потпуни прекид саобраћаја без алтернативног превоза у зони радова. И још свођење само на једна директан полазак након завршетка радова. За Букурешт већ годинама нема директног поласка. Да не говоримо о јадном стању вагона на релацијама јужно од Београда.

Дакле, нису у питању екстремно висока економска улагања, већ интелектуална и организациона, да се вишеструко увећа приход од туризма.
 
Počela izgradnja stambeno-poslovnog objekta Sarajevo Tower
U sarajevskom naselju Pofalići, u ulici Kolodvorska, počela je izgradnja stambeno-poslovnog objekta Sarajevo Tower nakon više od dvije godine zakašnjenja. Nakon što su riješeni svi imovinsko-pravni sporovi počela je izgradnja najveće stambene zgrade u Bosni i Hercegovini.
sarajevo_tower_5_070415.jpg

Jos slika na http://www.ekapija.com/website/bih/...tambeno-poslovnog-objekta-Sarajevo-Tower-FOTO
 
Sarajevo i Skoplje imaju užasan problem zagađenja vazduha tokom grejne sezone, pa je možda život na višim spratovima malo podnošljiviji (ako je to nekakva uteha).

U poslednjih nekoliko godina, a naročito ove zime, taj problem je sve ozbiljniji i u Beogradu. U vozila (naročito taksi) se sipaju razne izlučevine i prerađevine, a građani se sve masovnije greju na čvrsta goriva (čak i u velikim zgradama u najstrožem centru koje su priključene na centralno grejanje).

Mislim, čega smo mi to prestonice. Smrada, gušenja i boleština.
 
Наравно, када је централно грејање троструко скупље од грејања на угаљ, а двоструко у односу на грејање на дрва.
 
A iz istih razloga ogromno je zagađenje i u Bg, na periferiji. Još jedan razlog zašto se treba ugledati na ORbana, naći način da se bude blizak i sa Rusima i sa Zapadom i iskamčiti neku nuklearku, koja bi, posebno u slučaju da se Južni tok ipak izgradi doneo i energetsku i ekološku stabilnost. Lignit jeste naš, ali tu otprilike prestaju sve njegove prednosti, a mane se mogu nabrajati do sutra.
 
Заиста је тако, од како је вардарска Македонија ушла у састав Србије, пуно је уложено у Скопље. Није на одмет поменути и тадашњег градоначелника..

Josif Mihajlovic - Jurukovski rodjen je 1887 godine u Selu Tresonce, u Zapadnoj Makedoniji. Pripada plemenu Mijaka.

Josifov otac Mihailo Djordjevic je svoj zivot proveo obnavlajuci crkve u Makedoniji i na kosovu.
Josifova majka je unuka Djurcina Kokala, iz Lazaropolja.

Josif Mihajlovic je 1910 godine zavrsio Visu Tehnicku skolu u Beogradu, na odseku za Arhitekturu i Urbanizam. Svoju karijeru arhitekte pocinje odmah, ucescem u projektovanju zgrade Srpske Akademije Nauka i Umetnosti.

Pocetkom 1912 godine, porucuje svojem ocu u jednom pismu, "Uskoro Dolazimo"

1912 godine pridruzuje se Komitskoj ceti Vojvode Doksima, poreklom iz Galicnika. U Kumanovskoj bitci, ceta Vojvode Doksima, se pridruzila ceti vojvode Vuka, na polozajima krajnjeg levog krila I armije, levo od polozaja Dunavske divizije.

U okrsajima prvog dana Kumanovske Bitke, prilikom napada 19 Nizamsek divizije na ove polozaje, u bliskoj borbi Josif je ranjen u glavu.

Ratovanje Josifa Mihajlovica se ovime nije zavrsilo. 1914 godine, sa pocetkom prvog svetskog rata, Josif je postavljen na mesto u Inzenjerijskoj komandi Generalstaba Srpske vojske. Posle sloma odbrane u Srbiji, povlaci se sa Srpskom Vojskom preko Albanije do Krfa. U blizini Peci, po poslednji put se srece sa ocem Mihailom, koji umire za vreme Prvog Svetskog Rata.

Sa Krfa, kao jedan od retkih intelektualaca iz Stare Srbije, biva poslan na zadatak skupljanja dobrovoljaca u Ameriku. Odmah posle zavrsetka rata, na Univerzitetu u Dubique, Iowa, zavrsava smer Civil Servant.

Svoje skolovanje nastavlja u Engleskoj 1920 godine. Doktorira na temu Urbanizma.

Povratkom u domovinu, Josif Mihajlovic postaje jedan od osnivaca Akcionarskog Drustva Feniks. Jedan od projekata na kome je radilo AD Feniks je podvoznjak na zeleznickoj pruzi u Topcideru, na putu ka Hajduckoj Cesmi.

1927 godine, na poziv Kralja Aleksandra, i pored svog jasnog politickog opredeljenja ka republickom uredjenju drzave saopstenog Kralju pri upoznavanju, postaje gradonacelnik Skopja. Od tog trenutka, svoj zivot posvecuje dobijenom zadatku, obnovi prestonice Dusanovog Carstva.

1928 godine, kao gradonacelniok vodi prvi premer Skopja, i pravi detaljni plan grada, koji je u upotrebi bio sve do 1964 godine, na postulatima koncepta Vrtnog Grada.


1936 godine, dolazi u ostar sukob sa Milanom Stojadinovicem, zbog svoje namere da Skopju obezbedi izvor elektricne energije u vlasnistvu Grada. Tako nastaje Hidroelektrana Matka, ali 1938 godine Josif gubi na kratko mesto Gradonacelnika na koje se vraca 1939 godine.

Tokom 1936 godine nastaje i projekat zgrade Crvenog Krsta u nacionalnom stilu, jedan od znacajnijih arhitektonskih objekata u Makedoniji u tom trenutku.

1936 godine, Josif se zeni Vukosavom Smiljanic, rodjenom u Beogradu, u porodici koja vodi poreklo od Smiljanica iz Zlatiborskog Sela Ravni.

1938 godine, Josif i Vukosava dobijaju cerku Mirjanu Mihajlovic.

Iste godine, Josif zavrsava porodicnu kucu na Skopskom Kale-u, u nacionalnom, Mijackom stilu, kasnije poznatu kao Makedonska kuca.

1938 godine, Josif Mihajlovic se prikljucuje radu Zemljoradnicke stranke Jovana Jovanovica, i prihvata kandidaturu za Parlament Kraljevine Jugoslavije. No pretnje upucene od Milana Stojadinovica, sprecavaju ga u daljem politickom radu.

U periodu 1938-1941, pise kao saradnik Politicke Misli lista Napred, i aktivno ucestvuje u radu Kulturnog Kluba Slobodana Jovanovica.


u Martu 1941 godine, posle operacije slepog creva, Josif Mihailovic umire od sepse.

Telegrame saucesca porodici upucuju licni prijatelji General Milan Nedic, Komandant III armijske oblasti, Episkop Ohridski Nikolaj Velimirovic, Patrijarh Gavrilo,

Maja 1941 dobija drugu cerku, Svetlanu Mihailovic, koja umire sa samo 4 godine, od difterije.

Mirjana Mihajlovic umire u Beogradu 2007 godine, kao redovni profesor Arhitektonskog Fakulteta Univerziteta u Beogradu.


Progon i blacenje Josifa Mihailovica pocinje sa Bugarskom okupacijom Skopja, i ne zavrsava se do danasnjih dana.

1941 godine, veci deo dokumentacije spaljuju Bugarski okupatori.

1945 godine u Josifovu porodicnu Kucu useljava se Lazar Kolisevski. Udovica Josifa Mihajlovica je prinudjena da zivi u pomocnim prostorijama u kuci.

Krajem pedesetih godina u kucu se useljava Kemal Sejfula, koji je vraca porodici Josifa Mihajlovica 1964 godine, u prilicno jadnom stanju.

Na pitanje clanova porodice, gde se nalazi izuzetno vredna kolekcija oruzja koju je Josif celog zivota skupljao, Kemal Sejfula odgovara da treba pitati Kolisevskog, posto je on skupljao staro oruzje.

Porodica Josifa Mihajlovica, je 1964 godine, prinudjena da u prodaji, potpuno kontrolisanoj od strane opstine kucu proda ugostiteljskoj firmi. Ugovor o prodaji jasno definise da Freska "Djurcin Kokale" koju je u cast svog pretka Josif Mihilovic narucio od Makednoskog slikara Lazara Licenovskog ostaje u vlasnistvu porodice, ali ostaje u objektu, zbog nemogucnosti njene selidbe.


2000 godine, Makedonska Vlada, Mirjani Mihajlovic, rodjenoj u Skoplju, praunuci Djurcina Kokala, i cerci Josifa Mihailovica uskracuje pravo na drzavljanstvo.

2003 godine, Freska "Djurcin Kokale" netragom nestaje iz kuce Josifa Mihailovica.

2010 godine, Makedonska vlada ustupa kucu Josifa Mihailovica Albaniji, kao zgradu Ambasade.
 
Dok se kod nas grade kulice od 70, 80m u Tirani sledeceg meseca vlada odlucuje hoce li dozvoliti gradnju nebodera od cak 350m!
 
E sad sam impresioniran maksimalno...

Sent from my LG-D320 using Tapatalk
 
Што дубљи глиб, то виша кула..

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=kjXq04dVA9E[/youtube]
 
@ Vozde, plusic uknjizen prethodnu pricu
 
Uskoro se održavaju lokalni izbori u Zagrebu, zanimljivo je da je velika verovatnoća da Bandić
ponovo osvoji vlast.

Naravno pred svake izbore političari posebno oni na vlasti čine sve da pokažu kako se u gradu gradi i radi.

Tako i Bandić.


Da bi u medijima osvanuli ovakvi naslovi.

NOVO RUHO ZAGREBAČKOG SAVSKOG MOSTA

A to novo ruho izgleda ovako.


8V1zQrz.jpg


Sa sve baroknim klupicama zavarenim za sam most.

17862645_712946235574774_1385048428343462090_n.jpg



A nedavno je otvorena fontana na kružnom toku.

20170321_174531.png
 
Identično, u pitanju je samo kozmetika, presvučen je asfalt i dodate klupice i to je
naravno razlog da se po završetku radova okupi cela njihova gradska svita na čelu sa
gradonačelnikom lično.


17861864_1300282420063894_2658534508841872632_n.jpg


17796685_10210318963185213_7461224610409971135_n.jpg



A ispod njihovih nogu, most izgleda ovako.


17800412_10210318961505171_1984190379257892202_n.jpg
 
Drago mi je kad vidim da Zagreb kopira ponašanje rakovičkih opštinara koji se slikaju čak i posle akcije košenja trave (stvaran događaj). No, videla žaba da se konji potkivaju pa digla nogu :D
 
Ali staza je prosetala sa sredine mosta u desno
Ovo gore je stvarno jadno bespotrebno slikanje
Kao sto su sad u bg poceli da rekonstrukcijom ulice nazivaju redovnu zamjenu asfalta
 
Скопље
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=qB4ruSvgSZU[/youtube]
 
Ja sam sto puta u životu rekao da za svaku životnu situaciju Rambo Amadeus i Rokeri s'Moravu imaju adekvatan stih.

JA SAM FAP MAŠINA.
 
Vrh