Zbog čega izbegavaš planinarska društva? Svestan sam nekih nedostataka koje takve ture nose ali veliki broj tura je nemoguće uraditi u solo-režiji, pogotovo što je sve teže dobiti slobodne dane pa se i udaljene destinacije tipa Olimp, Prokletije ili Korab pretvatraju u vikend-ture, koje je nemoguće uraditi samostalno za tako kratko vreme.
Zato što uglavnom planinarimo po Srbiji višednevne ture to nam dođe kao odmor, obilazimo usput šta ima i slično. Mislim da nam za Srbiju ne treba pd, sputavalo bi nas a benefit ne vidim koji bi bio. Kad budemo odlučili da idemo na Prokletije, Komove i slično a to mi jeste želja, to ćemo sa PD jer nemamo iskustva sa takvim usponima za sad, mada i tu bih volela da ostanemo duže od dva dana. Što se tiče izleta i jednodnevnih tura, tu mi je opet lakše da se sami organizujemo, krenemo kad hoćemo, vratimo se kad hoćemo, jedemo na miru u prirodi, uživamo. Što kaže Dule, još mi treba da slušam nečije priče i gluposti, ili ne daj Bože da nas je 100 ko one ture na Rtanj, jezivo. Meni to nije samo sport i rekreacija, planine imaju posebnu energiju i neki mir koji ne želim da mi iko narušava.
Mislim da se prvo termini pogrešno upotrebljavaju. Zlatar je planina sa najvišim vrhom Velika Krševa od 1627 m. i nalazi se između Mileševke, Lima, Uvca i Bistrice. Tako, da što se tiče hrane na planini, za sada ne postoje hoteli i restorani koji bi zadovoljili apetite (a nadam se da ih neće ni biti). Ono što Vi zovete Zlatarom je Brdo ili kako mi zovemo Babića Brdo na kome je počela žestoka "Zlatiborizacija". Lokacija je na obodu Zlatara i završava se prema Novoj Varoši. Ta zona je kao što sam već napomenuo pod navodnicima žestoko napadnuta. Nekada je (krajem 60-tih) napravljen lep i arhitektonski uklopljen u okolinu hotel "Panorama" (mislim da je za taj projekt dodeljena nagrada godine ili tako nešto). Umesto jednog planskog rada na pametnom razvoju planine,(a bilo je sjajnih predloga), sada imamo jednu barem po meni nekontrolisanu urbanizacjiu, čiji cilj ja ne vidim.
Zlatar treba pored Jadovnika i Golije da ostane oaza jedne Bogom dane lepote i da omogući pravim ljubiteljima prirode uživanje u neotkrivenim lepotama reljefa, šuma, pašnjaka, biljnog i životinjskog sveta.
Za obeležavanje ste u pravu. Tu su nešto radili, ali po meni prilično tužno. Kada sam pre neki dan sa svojom porodicom išao na Krševe morao sam da ljudima sa strane objašnjavam kako da dođu najednostavnije do vrha (bez krčenja šume kroz džunglu, malo se šalim, izvinjavam se). Iskreno bilo mi je zadovoljstvo i veoma drago što ljudi žele da osvoje vrh Zlatara i rado sam im pomogao.Ti zaposleni iz TO ne verujem da su se ikad popeli na Krševe.
Za urbanizaciju se slažem. Nama nije bilo bitno da najjednostavnije dođemo do vrha /golo brdo ili v.krševa koji god zvanično da je, već da taj put pređemo kroz šumu a ne magistralom jer idemo peške. Svakako smo se snašli i zaista uživali. Hteli smo da nastavimo i do Mileševe ali smo zaključili da ne bi imali snage da se vratimo. Odlična je i staza na Uvcu iz pravca Sjenice, od kampa do Molitve, odlična je i šetnja kanjonom Mileševke kao i do Hisardžika. Doduše u kanjonu nema signala tako da smo uspeli da promašimo stazu ali Bože moj, netaknuta priroda, ne daj Bože putokaza i sl.
Što se tiče Brda, smeštaj smo imali u blizini RH centra Zlatar, meni je ta pozicija prelepa. Žao mi je što je RHC propao.
Što se tiče TO, mislim da oni, ne mislim samo na zaposlene već na celu opštinsku upravu, turizam zamišljaju ko na Zlatiboru da dođeš sedneš u prvu kafanu, zdereš a deca ti skakuću po avantura parku, prošetaš se oko Panorame kupiš magnet i aj kući. Kad sam ih pitala za Uvac, rekli su mi da dođem opet na leto jer čamci ne voze. Kažem da neću čamcem već peške, kažu ne znam ja nikad nisam išao sa te strane. Pa bravo. Ali zato su mi dali prospekt Zlatara, gde se reklamira heljdapita koju nemaš gde da probaš, pa ni u Varoši.